Proslava Vaskrsa u Bačkoj Palanci

Praznik Hristovog Vaskrsenja liturgijski je proslavljen u nedelju 20. aprila 2025. godine, u svim hramovima Eparhije bačke. Posle pročitanog jevanđelskog odeljka, vernom narodu Eparhije bačke je pročitana Vaskršnja poslanica Srpske Pravoslavne Crkve. Svetoj Liturgiji u svim hramovima prisustvovali su mnogobrojni vernici.

                                                               

-Događaj Vaskrsenja Hristovog, draga naša duhovna deco, centralni je događaj u celokupnoj istoriji ljudskog roda i ikonomiji našeg spasenja. On je osnov, temelj i cilj, kako naše vere u Boga, tako i našega spasenja. Jer ako mrtvi ne vaskrsavaju… uzaludna je propoved naša i uzaludna je vera vaša, kaže sveti apostol Pavle (up. 1Kor 15, 13-14). Svi znamo da su se Gospodnji učenici razbežali i napustili Hrista kad je On bio razapet na krstu i umro. Oni su, naime, očekivali Spasitelja koji je besmrtan i koji će i njih osloboditi smrti. Reči apostola: A mi smo se nadali da je On Spasitelj Izrailja (Lk 24, 21), jasno ovo potvrđuju. Međutim, Hristos je umro i posle tri dana je vaskrsao. Po Vaskrsenju Hristovom, kada se pokazao živ apostolima i onima koji su bili s njima, svi su se ponovo sabrali oko Njega i posvedočili da je On umro i vaskrsao i da je zaista Spasitelj sveta. To svoje svedočanstvo su potvrdili, dajući svoje živote za Hrista, navodi se u ovogodišnjoj Vaskršnjoj poslanici Srpske pravoslavne crkve.
-Mi kao crkveni Božji narod, draga braćo i sestre, treba da se suprotstavimo ovom individualističkom načinu života, živeći po primeru apostolâ, podvižnikâ, mučenikâ, tj. po primeru liturgijskog načina postojanja Crkve. Ovo, naravno, ne znači poziv na vraćanje u prošlost i njeno kopiranje. Evharistija kao ikona budućeg Carstva Božjeg je neiscrpni izvor i inspiracija za uvek nova stvaralaštva na svim životnim poljima, počevši od svakodnevnog našeg života, porodice, društva pa do nauke i umetnosti. U zajednici slobode sa Hristom i drugim čovekom, kako to pokazuje Liturgija, čovek predokuša svoje istinsko postojanje. Jedino u zajednici slobode, ljubavi sa drugim čovekom i Bogom, čovek postaje apsolutna i neponovljiva ličnost. U toj zajednici ljubavi s drugim i čitava priroda i sve što je oko nas nam je drago i dragoceno. Liturgija nam, takođe, pokazuje da nam je priroda, koju prinosimo u vidu hleba i vina, data od Boga da od nje živimo, ali i da je čuvamo i prinosimo Bogu, jer je i nju Bog stvorio da postoji večno. Ako priroda prestane da postoji, a mi smo je danas doveli do ruba propasti, izrabljujući je radi našeg individualnog uživanja, prestaćemo i mi da postojimo jer smo deo prirode, navodi se u poslanici.

 

Izvor i foto: Eparhija Bačka