Sve o dečaku – Nik Hornbi
Vil Frimen ima trideset šest godina, ne želi decu, a ako njega pitate, uopšte ne razume zašto ih svi preporučuju. Živi u modernom stanu u Islingtonu, sa svojim CD-ovima i mnogo slobodnog vremena, zahvaljujući autorskim pravima za užasnu božićnu pesmu koju je njegov otac napisao još davne 1938. godine. Međutim, Vil shvata prednosti samohranih majki, pogotovo ako liče na Džuli Kristi, pa se iz tih razloga pridružuje grupi roditelja koji podižu decu bez partnera i izmišlja dvogodišnjeg sina, čije odsustvo zahteva neprekidna komplikovana objašnjenja. Na scenu stupa Markus, dečak kojem su se rastali roditelji i koji počinje da se boji suza svoje majke. Markusov napredak u novoj londonskoj školi usporavaju pogrešna garderoba, pogrešna frizura i nasledna ljubav prema muzici Džoni Mičel. U stvari, deca ga maltretiraju. Kad je slučaj već potpomogao da se susretne sa Vilom, koji zna kako treba da se oblače deca i da Kurt Kobejn ne igra za Mančester junajted, zašto onda ne bi okrenuo situaciju u svoju korist?
Doba leptira – Hulija Alvarez
Lepota, energija i nesalomiva krhkost četiri sestre Mirabal pretočene su u neverovatnu priču o heroinama koje su žrtvovale svoje živote u ime slobode.
Patrija, Minerva, Marija Tereza i Dede, Leptirice koje su postale legenda.
Četiri devojčice, rođene u bogatoj i učenoj porodici, oduvek su bile bliske i snažno povezane, uprkos velikim razlikama u karakteru i životnim putevima koje su izabrale: buntovnica Minerva je još kao sasvim mlada odlučila da se zauzme za potlačene; pobožnu Patriju u pokret otpora doveli su čudni putevi vere; lakomislena i romantična Marija Tereza posvetila se borbi iz ljubavi, a Dede, jedina preživela i najmanje sklona političkom angažmanu i pobuni, pripoveda svoju priču mnogo godina kasnije, i na taj način se konačno ponovo okuplja sa sestrama.
Dvadeset peti novembar 1960. Tri sestre pronađene su nedaleko od olupine njihovog džipa, na dnu litice na severnoj obali Dominikanske Republike. Zvanične novine izveštavaju o njihovoj smrti kao o nesreći. Nigde se ne pominje da je četvrta sestra živa. Niti da su ove sestre bile među vodećim protivnicima Truhiljove vlasti. I ne mora. Jer svi znaju ko su one.
Vila fazanka- Bojan Krivokapić
Po povratku iz inostranstva, gde je provela skoro ceo radni vek, Ana, glavna junakinja ovog romana, kupuje stan „s pogledom na Dunav i Dom armije”. Pokušava da se udomi, ali joj ptice iz prošlosti ne daju mira. Jednog avgusta odlazi na sever ravnice, u Vilu Fazanku, da pričuva kuću i psa svoje najbolje prijateljice. To je početak grozda priča, susreta i odnosa nekih naizgled običnih, ali i vrlo neobičnih likova. Tu je i Granda, mađarska vižla, koja neumorno maše repom.
Ovo je roman o mirnoj ravnici koja bubri kao potkožni prišt, i iz koje glasovi prošlih vremena i nekadašnji stanari stuštenih kuća svojim višeglasjem ne dopuštaju velu zaborava da ih prekrije. Vila Fazanka, u kojoj se jedan u drugi prelivaju ambijent primorski i ravničarski, roman je i o mogućim ljubavima i svetu u kojem gubici ne moraju da nas povuku na dno, već nam otvaraju nove spoznaje i dovode nas do spokoja.
