Preporuka knjiga Narodne biblioteke ,,Veljko Petrović” za ovu nedelju

Monine oči
Toma Šleser

„Knjiga oko koje se ceo svet otima.“
– Le Figaro

Desetogodišnja Mona je u opasnosti da oslepi. U strahu da Mona možda nikada neće upoznati istinsku lepotu sveta, njen deda odlučuje da joj predstavi najlepša umetnička dela. Zajedno će krstariti pariskim muzejima Luvr, Orse i Bobur, zadivljeni i dirnuti, opčinjeni pred prizorom slika i skulptura. U susretu s remek-delima, od Botičelija, Vermera, Goje, Kurbea, preko Fride Kalo i Pikasa, pa do savremenih ostvarenja, Mona otkriva moć umetnosti da daruje, pobuđuje sumnju, melanholiju ili pobunu.

Veliko delo inicijacije u umetnost i u život, priča o neraskidivoj vezi između devojčice i njenog dede, roman Monine oči preveden je na više od trideset jezika čak i pre nego što je objavljen u Francuskoj, i tako je postao međunarodni izdavački fenomen.

„Evo romana koji je već postao savremeni klasik! Kako otkriti čudesa svetske umetnosti kroz hodočašća dede i njegove unuke, u 52 poglavlja, za 52 nedelje, u susretu s 52 umetnička dela. Očaravajuća knjiga za ljubitelje umetnosti i književnosti!“
– Le Divan

„Virtuozni roman.“
– Le Monde

„Književni fenomen koji će vas naterati da pohrlite u muzeje.“
– Télérama

„Knjiga osuđena na uspeh.“
– Elle

„Priča o saučesništvu između dede i unuke, o uživanju u umetnosti i duhovnom bogatstvu.“
– Il Messagero

PALATA HILJADU VETROVA: NASLEĐE STEPA

Kejt Makalister

LAHOR, 1838. GODINA
Morgan Preston je strastveni i buntovni mladić koji živi pod jarmom svog oca, okrutnog plaćenika i pijanca. Na sreću, ima prijatelje: Čali, mladu mongolsku princezu, i Moru, mladu Irkinju koja živi sa majkom i ocem, pukovnikom Edvardom Flemingom, šefom carske policije.
Jednog dana, dok Morgan pokušava da se suprotstavi svom pijanom ocu, ovaj pada sa balkona i umire. Fleming ga optužuje za ubistvo, ali mladić uspeva da pobegne i stiže do Himalaja, a kasnije sve do ledenih prostranstava Rusije.

DESET GODINA KASNIJE
Kada ga je baron Baškal spasao sigurne smrti, Morgan je pronašao utočište u Palati hiljadu vetrova, pored Orenburga, ruskog grada na reci Ural, granici između Azije i Evrope. Da bi preživeo, morao je ponovo da izgradi sebe, da prihvati novi svet, da veruje nepoznatim ljudima. Provodi vreme lutajući stepama i posećujući raskošne baronove zabave. Sve do onog dana kada Mora pokuca na vrata palate…

Književnica Anđa Šušić je rođena u Gajdobri, na Aranđelovdan 1947. godine. Tu je završila osnovnu školu. Odlazak u Zemunsku gimnaziju bio je njen rastanak sa rodnim mestom kome se vratila tek kao penzioner. Po završenoj gimnaziji upisala je i diplomirala na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu – grupa istorija. Radni vek provela je kao srednjoškolski profesor i pomoćnik direktora za nastavu. Predavala je istoriju, osnove marksizma i socijalističkog samoupravljanja, političku ekonomiju, sociologiju i filozofiju. Udata je, majka dva sina i baka petoro unučadi.

Ovaj višeslojni roman obiluje likovima. To je roman ukrštene forme prilično nepodesne za pisanje, i ona sama po sebi podrazumijeva prikaz više likova. Odmah moram izdvojiti lik dobrog Pastira koji jeste matafora samog Božanstva jer sve vidi kroz smirenost, ljubav, dobrotu, skromnost i plemenitost. U potpunom je saglasju sa prirodom u kojoj se može naći odgovor za sve. Gordana i Jovan likovi su lijepe, mladalačke ljubavi koja prolazi kroz razna i razumljiva iskušenja. U svemu tome ona sazrijeva i oplemenjuje se. Justina i Nebojša opet na neki svoj, ali mnogima prepoznatljiv način, poslije mnogih iskušenja, dolaze do mirne luke. Teodori i Luki su potrebni široki horizonti da bi se prepoznali i pronašli. Tu je i lik seljaka, dobrog domaćina, Živote, informbirovca Aćima, Jovanove majke; udovice sa troje djece, primorane da napusti ognjište i snalazi se u nepoznatom gradu. Pas, Lajko, upečatljiv lik; metafora prijateljstva koje je, u današnjim uslovima, na velikim iskušenjima. Ima tu i mnogo epizodnih, a nezaobilaznih likova. Baš to bogatstvo likova daje romanu, duboko sam uvjerena u to, posebnu draž. Ti epizodni likovi; nenametljivi i skoro nevidljivi, a tako neophodni, čine roman pitkim, jasnim i tako prisnim. To su oni ljudi, poput Gizele, Lidije, Ane; predstavnici pouzdane sredine u kojoj stasavaju mlade generacije.